Ovog petka, 22. travnja, 160. je obljetnica rođenja Nikole Fallera. Tim povodom Ivanečki klub kolekcionara je inicirao kod Hrvatske pošte izradu prigodnog žiga kako bi se ovaj jubilej obilježio. Žig će biti u upotrebi samo u petak, na samo obljetnicu, u Poštanskom uredu Ivanec pa će svi koji šalju poštu tog dana informaciju o tom znamenitom Ivančanu moći poslati u svijet. Tim povodom u manjem broju primjeraka je tiskana i prigodna omotnica koju je moguće nabaviti kod članova Ivanečkog kluba kolekcionara te jedan posebno zanimljiv prilog o Nikoli Falleru i o prvoj hrvatskoj križaljci koji ide uz prigodnu omotnicu. Prilog su zajednički pripremili Darko Foder iz Ivanečkog kluba kolekcionara, Ivan Čotić iz Varaždinskog zagonetačkog kluba te Ana Škriljevečki.
Zahvaljujemo i gđi. Aleksandri Antolić, njegovoj rodbini na pomoći i susretljivosti.

Nikola Faller
Piše: Ana Škriljevečki, mag. hist.
160. obljetnica rođenja Nikole Fallera
Nikola Faller rođen je 22. travnja 1862. godine u kuriji na obiteljskom imanju Pahinsko u Ivancu. Kuriju je sredinom 19. stoljeća sagradio njegov istoimeni otac, ivanečki odvjetnik. Fallerova majka Valerija potjecala je iz roda grofova Oršić.
Obitelj Faller preselila se 1877. godine u Zagreb, a imanje je prodano Gustavu Taussigu. Naposljetku je dobro kupila Kr. zem. kazniona u Lepoglavi te je ondje 1925. godine osnovano Državno uzgajalište Pahinsko, današnji Odgojni dom Ivanec.
Nikola Faller dar za glazbu pokazuje od ranog djetinjstva. Prvotno se školovao u Varaždinu i Zagrebu, a potom studira u Beču, Parizu i Londonu. U svojoj bogatoj karijeri istaknuo se kao dirigent i ravnatelj opere HNK u Zagrebu. Tijekom predanog rada uveo je djela Beethovena, Čajkovskog, Wagnera, Berse, Albinija te time znatno proširio repertoar opere. Posebno je značajno da je pod Fallerovim dirigentskim vodstvom 2. listopada 1897. godine održana praizvedba opere Porin Vatroslava Lisinskog. Također je zaslužan za osnivanje baleta kao posebnog ansambla.
Faller je ujedno bio intendant osječkog kazališta. Djelovao je kao nastavnik i zborovođa u Zagrebu i Splitu. Ukupno je skladao pedesetak skladbi; orkestralna, komorna i klavirska djela, crkvenu glazbu te solo i zborske pjesme. Fallerov biograf Antun Goglia navodi da je kao dirigent nastupio 1902 puta, a izveo je 255 djela.
Osim glazbom, Faller se strastveno bavio planinarstvom i botanikom, točnije sabiranjem i sistematiziranjem hrvatske planinske flore. Bio je član Hrvatskog planinarskog društva u Zagrebu, a dio njegova skladateljskog opusa vezan je za planinarsku tematiku. Pjesmu „Zagorac Zagorju" koju je spjevao F. Vukančanin, Nikola Faller je, kako sam navodi, „uglazbio i posvetio kao himnu planinarskomu društvu, izpod Ivančice" („Hrvatski planinar", 1899.).
Zanimljivo je da se Nikola Faller navodi kao jedan od pionira hrvatskog zagonetaštva te se smatra autorom prve hrvatske križaljke koju je objavio 1925. godine u zagrebačkom mjesečniku „Pariška moda". Predano se bavio enigmatikom te s Josipom Horvatom pokreće jedan od prvih hrvatskih enigmatskih listova „Zagonetka" čiji je glavni urednik. Njemu u čast održava se Fallerov zagonetački memorijal, natjecanje u rješavanju zagonetki. U Fallerovu rodnom mjestu Ivancu održan je prvi memorijal 1984. godine u organizaciji Zagonetačke sekcije Vazak Kulturno-umjetničkog društva željezničara „Ivo Mikac" Varaždin.
Faller je za života uživao veliku popularnost. U društvu je nazivan „tatek Mikula" te „Mikula iz Ivanca" kako se često potpisivao ispod svojih križaljki i zagonetki. Posebno je bio vezan za Hrvatsko zagorje kamo je često navraćao i gdje je kod svojih rođaka, poznanika i prijatelja proveo najljepše trenutke svoga života. Nikola Faller umro je u Zagrebu 28. veljače 1938. godine.

Znademo li kako su nekada prije živjeli naši očevi i majke, djedovi i bake i svi oni koji su obitavali na ovim područjima stoljećima prije nas? Čime su se služili u svakodnevnom radu, kako su slavili svetkovine i blagdane i važne obiteljske događaje, kakvu su odjeću nosili, kakva je bila narodna nošnja našega kraja, što su imali na stolu za vrijeme blagovanja, kakvo su blago čuvali u ormarima i škrinjama? Jesu li nam stariji pričali o narodnim običajima, prijašnjim događanjima i zanimljivostima, i o teškoćama također? Jesmo li slušali kako se nekoć u našem kraju pjevalo, na kojim se instrumentima sviralo, znamo li govoriti čistim domaćim govorom? Čuva li se u našim domovima još ponešto iz prošlih vremena, znamo li čemu je to služilo, shvaćamo li da to i mi trebamo čuvati?
Osnivanje i rad Ivanečkog kluba kolekcionara daje odgovor na mnoga od postavljenih pitanja, a postavalja i nova, te potiče na razmišljanje svakoga tko čuje o našem djelovanju, tko pogleda našu izložbu, pročita naša izdanja ili prođe kraj našeg izložbenog izloga. Prvenstveni cilj našeg kluba je očuvati stare predmete od uništavanja, pokazati mladima povijest našeg kraja i potaknuti ih da tijekom svog života nauče cijeniti, čuvati i očuvati stare vrijednosti na kojima je izgrađeno naše društvo. Isto tako, kroz različite sklonosti sakupljanju raznih stvari, družiti se, razmjenjivati i potpomagati u nadopunjavanju kolekcija koje naši članovi godinama obogaćuju i putem izložba rado djele njihovo značenje kroz formu kolekcije.

Potičemo i tebe, čitatelju ovih naših stranica, da malo zastaneš, promisliš i u drugačijem svjetlu pogledaš stvari oko sebe, kako one stare, tako i one kojima se danas služimo, a moguće ih je sačuvati. Da se sjetiš prije odbacivanja ili uništavanja nečega što ti je u posjedu, a tebi nema komercijalnu ili osobnu vrijednost, da postoji možda netko tko bi bio zahvalan na daru i takvoj stvari dao nov život, novu budućnost, da kao priča koja je došla svom kraju, dobije novi nastavak, početak novog poglavlja i nove čitatelje.

Ivanečki klub kolekcionara stvoren je i otvoren za sve kolekcionare, ljubitelje starina, spajatelje prošlosti, sadašnjosti i navještatelje svjetlije budućnosti za očuvanje baštine našeg kraja.