IKK - OSTALE AKTIVNOSTI

Članovi Ivanečkog kluba kolekcionara u subotu 11. svibnja 2019. organizirali su, prema godišnjem planu rada udruge, edukativni izlet.
Prva točka bila je dvorac obitelji Erdödy Novi Marof, gdje nas je dočekao naš vodič puta etnolog Tibor Martan. Nakon upoznavanja s poviješću dvorca i njegovim perivojem nastalim početkom 18. stoljeća, pridružila nam se, obućena u narodnu nošnju marofskog kraja, tipičnoj za razdoblje između dva svjetska rata, Dijana Kropek, medicinska sestra zaposlena u novomarofskoj bolnici koja se nalazi u djelu perivoja. Među mnoštvom zanimljivih informacija, saznali smo i onu o grofici Lujzi Erdödy koja je svojim dobročiniteljstvom u tom kraju obilježila mnoge živote, a može ju se smatrati i začetnicom palijativne skrbi u Hrvatskoj, čime se i danas predano bave u novomarofskoj bolnici.
U novom Marofu posjetili smo i Kulturni centar „Ivan Rabuzin" i razgledali netom otvorenu izložbu slikara naive Franje Klopotana iz Presečnog.
A u sklopu novomarofske knjižnice razgledali smo izložbu fotografija „Biljni i životinjski svijet novomarofskog kraja".
Odlaskom do Podruta, do spomen obilježja pogibije šestero časnika promatračke mirovne misije Europske zajednice, čiji je helikopter 1992. godine srušio zrakoplov bivše jugo armije, prisjetili smo se tog tragičnog događaja.
U obližnjoj Kamenoj Gorici kod kapele Svetog Ivana Krstitelja kao na dlanu bila nam je čitava okolica, od Grebengradskih ostataka srednjevjekovnog dvorca, pogleda na pećinu Rute, po kojoj su Podrute dobile ime i o kojoj postoje zanimljive legende iz pučke predaje o dobrim vilama, pa sve do zvonika u Kamenoj Gorici nastalog iz vojne kule, a poznatom po zvonjavi protiv tuče, čiju je tradiciju, dugi niz godina, vjerno održavala zvonarica Slava Pupek, koja je, nažalost, preminula u ožujku ove godine.
U Kamenoj Gorici nalaze se još uvijek dobro očuvani objekti tradicionalne gradnje, a očuvan je i arhanični govor mještana tog kraja. Tijekom slušanja priča i predaja iz prošlosti, koje nam je vjerno dočarao Tibor Martan, pridružio nam se pjesnik Ivan Habijanec rodom iz tog mjesta i autor tekstova poznate pjesme „Zagorski cug". Porazgovarali smo, s nadom da ćemo se ponovo skoro susresti i nastaviti započete teme.
Put nas je dalje vodio do Mađareva. Pod sjenicom kraj župnog dvora, održavala se radionica izrade cvijeća od krep papira, a s tehnikama su nas upoznale tri mještanke, koje nastoje stečeno znanje prenijeti na druge kako bi se očuvala ta vještina za buduće generacije. Počastili smo se kruščićima grofice Lujze, razgledali predivno imanje u okolici mađarevske crkve, a potom i samu crkvu Svetog Vida i Jurja iz 1824. godine.
U Mađerevu smo se zadržali još neko vrijeme i posjetili Magdinu hižu, tradicijski građenu kuću od pletera u vlasništvu obitelji Martan, a potom i Etno imanje udruge Greben.
Predsjednica udruge gđa. Valentina provela nas je imanjem na kojem se nalaze Ifkina, Barina i Katina hiža, te ostale gospodarske zgrade građene na tradicionalan način. Udruga pokušava očuvati sjećanje na nekadašnji način života i etnografske predmete iz prošlosti o kojima nam je podosta mogao ispričati naš vodič Tibor. Između ostalih vidjeli smo i škrinje, preslicu, stupu, greben, korpe, komin - peć koja se nalazila u kući i čeren iznad komina za sušenje mesa i brojne druge zanimljive predmete iz prošlih vremena. Probali smo tradicionalno jelo peru, a saznali i razliku između pere i opernjaka.
Izlet je završio u mjestu Ključ u ugostiteljskom objektu „Pizzeria Jenki" uz ručak i druženje.

Zahvalnica Grada Ivanca 2018

Na svečanoj sjednici Grada Ivanca Ivanečki klub kolekcionara je dobio Zahvalnicu Grada Ivanca za doprinos čuvanju izvorne baštine i publicističku djelatnost na promicanju povijesti ivanečkoga kraja. Članovi IKK zahvaljuju Gradu na ovom poticajnom priznanju nakon 15 godina rada udruge.

Izlet u Podravinu 2018

Članovi Ivanečkog kluba kolekcionara u subotu 21.04.2018. bili su na izletu u predivnoj, ravnoj Podravini. Cjelodnevni izlet ispunio je mnogo više od očekivanog. Prva destinacija bile su Hlebine, koljevka naivnog slikarstva. Posjetili smo staru kuću u kojoj je živio i stvarao Ivan Generalić, doajen naivnog slikarstva. Zatim Galeriju njegovog sina Josipa Generalića koja sadrži izbor djela iz bogatog opusa Josipa Generalića: ulja na staklu i platnu, akvarele i grafike. Vidjeli smo i njegov atelje ispunjen predmetima i djelima koja predstavljaju njegov slikarski put. Zaista neizmjerno bogatstvo koje ispunjava i nadahnjuje. Na imanju obitelji Generalić nalazi se i obnovljena etno kuća koja sadrži impresivnu etnografsku zbirku predmeta korištenih na području Hlebina u više od 100 godina. Imanjem nas je provela Marijana Generalić koja nam je dočarala živote i stvaralaštvo Generalićevih.

Nedaleko Galerije Generalić, nalazi se Gelerija naivne umjetnosti Hlebine koja upravo ove godine slavi svoju 50. obljetnicu. Osim stalnog postava galeriji doniranih slika Ivana Generalića, ove godine organiziraju se brojne aktivnosti i izložbe umjetnika naive. Mi smo vidjeli izložbu autora Zvonka Sigetića, koji spada u mlađu generaciju umjetnika naive.

Nakon Hlebina, put nas je vodio pitomim ravničarskim krajem sve do granice s Mađarskom, koja nam je od ceste bila doslovno na 10-tak metara, do posebno zanimljivog djela naše države u Prekodravlje u selo Gola. Posjetili smo Etno-kuću Večenaj, rodnu kuću eminentnog naivnog slikara Hlebinske škole – Ivana Večenaja. Unutar objekta nalazi se više od 700 etnografskih predmeta, a čitava zbirka, kuća i gospodarski objekti su Zaštićeno kulturno dobro Republike Hrvatske. Da svaki predmet ima svoju priču, to već znamo, no kako bi ta priča živjela, treba ju netko i sačuvati u sjećanju i prenositi drugim ljudima, a upravo to učinili su naši domaćini, sin Ivana Večenaja, Mladen Večenaj sa svojom suprugom. Zahvaljujemo im na izuzetnoj ljubaznosti i toplom dočeku, te divnim pričama o obitelji Večenaj, o selu Gola, njegovom nastanku, kulturi i običajima tog zaista posebnog mjesta koje svakog posjetitelja vraća u prošlost i slikovito dočarava kakav je život nekad bio diljem Lijepe naše. No, tu ne završava naš put, nego krećemo za domaćinom i kao šećer na kraju stižemo do Galerije Ivana Večenaja. Ivan Večenaj bio je jedan od najznačajnijih predstavnika hrvatske naivne umjetnosti. Najviše je slikao slike ulja na staklu koja su specifična za hrvatsku naivu po obrnutoj tehnici slikanja. U posebno zanimljivom galerijskom prostoru koji je savršeno uklopljen u prostorije nekadašnjih gospodarskih zgrada na obiteljskom imanju, nalaze se brojna vrhunska, svjetski priznata djela Ivana Večenaja, te smo s oduševljenjem upijali svaku riječ g. Mladena i uživali u jedinstvenosti njegovih djela koja svako ponaosob nose posebnu poruku autora u koju treba uroniti svim čulima. I ako želite doživjeti nešto posebno, dajemo vam preporuke da se uputite u Golu i doživite velika djela velikih ljudi.

Naše putovanje ni tu nije bilo završeno, nego smo se uputili nekoliko kilometara dalje i stigli do jezera Ješkovo,do nekadašnjeg toka rijeke Drave, značajnog po svom specifičnom obliku potkove. U Bogom danoj prirodi rađa se ideja još jednog umjetnika Dragutina Ciglara, čija će vizija vjerujemo uskoro zaživjeti do kraja, a trenutno je u nastajanju. Kraj jezera, najazi se Park znamenitih Podravaca. To je galerija skulptura na otvorenom izrađenih u drvu. Trenutno se na livadi nalazi 27 skulptura poredanih jedna do druge u nizu, visokih preko dva metra, a svaka prikazuje ličnost značajnu za Podravski kraj.

Prije povratka u Ivanec, uslijedio je zasluženi odmor uz razgovor, u centru svijeta, u Ludbregu, gdje smo se počastili gurmanskim pripravcima u Pivnici Mejaši. Na izletu su bili članovi Ivanečkog kluba kolekcionara Božena Carević, Vesna Štruklec, Danica Mesec, Josip Jelenečki, Vladimir Gregur, Martin Lukavski i Darko Foder.

Izložba uz Margetje u Margečanu 2018

Ivanečki klub kolekcionara predstavio se 15.7.2018. godine svojim postavom na štandu u Margečanu povodom proslave Margetja. Izložene predmete na izložbenom štandu udruge prezentirao je član Ivanečkog kluba kolekcionara, Martin Lukavski. Uz svoje izloške (novac i kip bogorodice Marije), izložio je i predmete ostalih članova IKK-a. Boris Krznar (raspelo), Danica Mesec (kip Marije i Isusa i stolnjak), Božena Carević (riflja i stolnjak), Vesna Štruklec (štublek „svrabljivec"), Darko Foder (kompjutor Zx Spectrum), Izidor Gladović (stari fotoaparat Kodak), Anica Bukovec (zidnjak). Izložba je mamila pozornost posjetitelja, a za doprinos sudjelovanju i obogaćivanju proslave Margetja, Udruga građana Margareta iz Margečana Ivanečkom klubu kolekcionara zahvalila se zahvalnicom.

Izložba na Zeljarijadi u Vidovcu 2017.

Ivanečki klub kolekcionara uspješno se predstavio u hrvatskoj prijestolnici zelja, u Vidovcu, u sklopu tradicionalne manifestacije Zeljarijade.

Među brojnih aktivnostima u sklopu Zeljarijade održava se „Gospodarski sajam i sajam starih zanata", te su tom prigodnom članovi IKK izložili neke od predmeta iz svojih kolekcija. Na izložbenom štandu tijekom dana bio je Martin Lukavski, a popodne su mu se pridružile Vesna Matišić i Danica Mesec. Ukupno je sa svojim predmetima sudjelovalo 9 članova udruge, a među ostalim izložili su: karabitnu lampu, jastuk za novorođenče, vojničku limenu lampa iz 1. svjetskog rata, limeni zidni tanjur, zidne suvenire od drveta, mini ladice, stari papirnati i kovani novac, riflju, mlinac za kavu i još mnoštvo ostalih starina.

Margetje v Margečanu – tak se negda delalo 2017

Ivanečki klub kolekcionara 16. srpnja 2017. sudjelovao je na manifestaciji „Margetje v Margečanu – tak se negda delalo", a tom su prigodom na izložbenom štandu članovi udruge izložili svoje kolekcionarske predmete. Martin Lukavski izložio je domaći i strani papirnati i kovani novac te kemijske olovke, Boris Krznar izložio je Underwood staru pisaću mašinu, Božena Carević jastuk za novorođenče i ukrasni stolnjak, Darko Foder fosilizirane školjke nađene na području Ivanca, te album poštanskih maraka, Danica Mesec vojnu čuturicu za jelo iz prvog svjetskog rata, Vesna Štruklec stare parfeme i ukrasni stolnjak. Posjetitelji su se raspitivali o izloženim predmetima i čemu su služili, a posebo su ih zanimale kolekcioje novca i poštanskih maraka. Organizator manifestacije zahvalio je Ivanečkom klubu kolekcionara na sudjelovanju zahvalnicom, a članovi koji su sudjelovali na štandu zahvaljuju organizatoru, udruzi građana Margareta, na izrazitom gostoprimstvu.

Izložba uz Margetje u Margečanu 2016

Članovi IKK uz Margetje 2016. izložili su neke od svojih sakupljenih predmeta.
Na izložbenom štandu izloženi su:
- „Pelikan Graphos" – set pera za tehničko crtanje i stilsko pisanje iz zbirke Ivana Kneževića
- stari domaći i srani novac iz kolekcije Martina Lukavskog
- drvena tunjica za putar iz zbirke Danice Mesec
- našiti vonjkušeki – vezenine iz kolekcije Božene Carević
- razglednice iz fundusa Darka Fodera
- ukrasni zidni fenjer iz zbirke Vesne Matišić
- vezena ženska haljina iz zbirke Anice Bukovec
- telefon s brojčanikom iz zbirke Božene Carević

Uskrsna izložba Ivanec 2017

Izložbeni štand Ivanečkog kluba kolekcionara na Uskrsnoj izložbi u centru Ivanca 08.04.2017. Uskrsne čestitke izložili su u dvije vitrine Ivan Knežević i Darko Foder, a uskrsna jaja, rukom izrađene uskrsne čestitke i ostale rukotvorine izložili su članovi IKK-a Božena Carević, Anica Bukovec, Vesna Štruklec i Darko Foder.

Izložba na Zeljarijadi u Vidovcu 2016

Po prvi puta Ivanečki klub kolekcionara predstavio je svoju djelatnost na Zeljarijadi u Vidovcu 17.09.2016. Svoje izloške su izložili Danica Mesec, Anica Bukovec, Božena Carević, Martin Lukavski, Darko Foder i Boris Krznar. Mnogi posjetitelji, ljubitelji starina i etnografije zanimali su se za izloške i rad Udruge iz Ivanca. A djeca su ponešto naučila o prošlim vremenima. Posebno je bilo zanimanje za album s kovanicama i novčanicama, vojnim šljemom iz Austro-Ugarske, krugovalnim radiom, rijetkom vrstom starinske pegle, glinenom zidnom vazom i posudom za lijek iz 17. stoljeća od pečene keramike.

Izložba uz Miholje u Sračincu 2015

U nedjelju 27. rujna 2015. u Sračincu uz Miholje održala se manifestacija Plac na gmajni. Nekoliko godina uzastopno tamo se predstavlja i Ivanečki klub kolekcionara čiji članovi svake godine pokažu dio svog kolekcionarskog opusa. Ove su se godine družili s prisutnim izlagačima i posjetiteljima manifestacije Vesna Matišić, Lucio DeLai, Danica Prašnjak i Božena Carević.

Izložba uz Miholje u Sračincu 2014

Već nekoliko godina članovi Ivanečkog kluba kolekcionara odazivaju se na poziv udruge Preslica iz Sračinca, organizatora manifestacije „Plac na gmajni“ i predstavljaju svoju djelatnost i izložbene eksponate u sklopu proslave Dana Svetog Mihovila.

Etno zbirka Prigorec 2005

Ivanečka rudarska četa

RUDARSTVO IVANCA

Ivanečki klub kolekcionara sudjelovao je u brojnim izložbama vezanim za temu rudarstva i na taj se način pokušao odužiti brojnim rudarima koji su svojim teškim i požrtvovnim radom omogućili stvaranje urbanih struktura u Ivancu.
Iako prvi tragovi, koji upućuju na iskorištavanje željezne rude na sjevernim padinama Ivančice, potiču vjerojatno iz prapovijesnih vremena, prvo organizirano iskorištavanje rudnog bogatstva počinje 1860. godine. Te godine Austrijsko-Belgijsko rudarsko i cinkarsko udruženje traži dozvolu za iskop cinkove rudače te njene obrade. Talionica u Kuljevčici proradila je 1863. g. a godišnja proizvodnja cinka iznosila je 600 tona. Kako su ležišta cinkove rude ubrzo istrošena a troškovi dovoza rude iz drugih krajeva bili preveliki, društvo 1883.g. prestaje sa redom i povlači se iz Ivanečkog područja. Međutim, kako su još uvijek postojala bogata ležišta ugljena (lignita) koncesiju za njihovo istraživanje i iskorištavanje, te iste godine, dobiva Wiener-Kohlen Industrie Verein iz Beča. Prvi iskopi rade se na području Kuljevčice i Rudnice a 1886.g. otvara se i okno kod Kaniže koje se naziva ' Višević jama'.
Zahvaljujući bogatoj produkciji ugljene, ubrzo dolazi do zahtjeva za boljom prometnom povezanosti Ivanca i okolnih krajeva, da bi se ugljen lakše mogao plasirati na tržište. Ubrzo dolazi do ispunjenja tog zahtjeva i 1. kolovoza 1890. godine pušta se u promet pruga od Varaždina do Očure.
Da bi se povećala proizvodnja ubrzo se otvaraju nova okna. Tako 1895.g. s radom počinje jama 'Josef' koja prestaje sa radom 1906. godine zbog potapanja. Ista jama ponovo je aktivirana 1953.g. kada započinju sa radom jame Kuljevčica I, II, III. Eksploatacija ugljena u jami završava 1970.g. čime i prestaje vađenje ugljena na užem području Ivanca.
Jama 'Flora' otvorena je 1901.g. a radila je do 1962.g. Pored nje u samom Ivancu nalazila se i jama 'Olga' koja je iskorištavana od 1937. pa do 1952. godine.
Osim u samom Ivancu jame se otvaraju i u sjeveroistočnom dijelu bazena. Tako se jama 'Ladanje', na području Donjeg Ladanja otvara 1906.g. a njena intenzivna eksploatacija traje od 1913. do 1966. godine.
Najveći proizvodni potencijal imala je jama 'Brodarovec', koja je otvorena 1953.g. i imala je kapacitet od 200 000 tona godišnje. 'Brodarevec' je i posljednja jama koja prestaje sa radom, 31.12.1975. godine, čime istovremeno prestaje eksploatacija ugljena u Ivanečkom kraju.
Pored ovih jama od 1949. pa do 1965. godine vrše se i istražna bušenja na području Tiglina, Horvatskog, Plitvica, Klenovnika, Lipovnika i Cerja Tužnog. Sa ovim istražnim iskopima Ivanečki ugljenokopi pokrivali su površinu od oko 32 km2, i procjenjuje se da je do kraja eksploatacije 1975.godine od tuda izvađeno oko 11,3 milijuna tona ugljena.
Prilikom zatvaranja Ivanečki ugljenokop zapošljavao je oko 1700 radnika i bio jedan od najvećih privrednih subjekata ovog kraja. Kako se razvojem rudarstva povećala potreba i za drugim granama proizvodnje dolazi do osnivanja poduzeća 'MEGA', 'ITAS', 'TMS', 'AMBALAŽA' i 'IVAMIT' najprije unutar Ivanečkih ugljenokopa a nakon 1975.g (prestanka rada rudnika), kao samostalnih poduzeća.
Iako vidimo da je eksploatacija rudnika bila veoma velika i da su prihodi vlasnika bili visoki, do 1945. g. uvjeti u kojima su radili rudari bili su veoma teški i skoro nepodnošljivi. Težak desetosatni radni dan, opasnosti od urušavanja i poplava te najniža nadnica u Hrvatskoj (23 krajcera, dok je prosjek od 32 do 50 krajcera), uzrokovali su i česte uspješne štrajkove u ivanečkim rudnicima, te priključenje brojnih rudara antifašističkom pokretu početkom 1940.g.
Iako nedostaju mnogi podaci i vrlo je taško rekonstruirati svakodnevni život ivanečkih rudara, Ivenečki klub kolekcionara pokušava barem u manjoj mjeri svojim izložbama i aktivnostima o rudarstvu starije ivančane podsjetiti na njihovu mladost, možda baš i provedenu u krugu rudnika, a mlađim generacijama pokazati barem djelić zaboravljene djelatnosti koja je razvila naš grad.

Siniša Krznar

POVIJEST

IVANEČKE RUDARSKE ČETE

POSTOJANJE I AKTIVNOSTI RUDARSKE ČETE U IVANCU

Vrijeme je da se ispriča jedna priča, a vezana je uz šoftu (rudnik). Skupljajući stare razglednice, naišao sam na detalj gdje je prikazana uniformirana četa, koja me potaknula na traženje podataka o njoj. Zanimalo me kakva je to četa, obučena u tako lijepe svečane odore, a bez oružja. Kasnije sam saznao putem arhiva u Varaždinu, Zagrebu, Beču i starih rudara da je to svečana Ivanečka rudarska četa, što me je opet potaknulo na traženje svega na temu rudarstva. Tako mi se svojevremeno pruža prilika i nabavljam originalnu uniformu od prije 1900. godine. Otkrivajući niz zanimljivih detalja, stalno mi je dolazila misao kako bi bilo lijepo da se u današnje vrijeme obnovi i osnuje takva četa.
Malo ljudi je upoznato s postojanjem i radom Rudarske čete u Ivancu koja je bila jako bitan segment i nezaobilazna karika u rudarstvu i općenito u društvu, a moramo spomenuti i u javnom i kulturnom životu u ondašnje vrijeme.
Rudarska četa osnovana je pretpostavlja se oko 1898. godine točnog podatka do sada nisam pronašao jer mnoge arhive su kroz proteklo razdoblje uništene i teško se dolazi do podataka, jedina su nam nada i jedan od izvora podataka rudari koji su još na životu, jer oni nam mogu dati jako vrijedne informacije, ili nas sa nekim podatkom usmjeriti u kojem smjeru bi trebali obaviti istraživanja.

Službeno se uzima 1900. godina, koja se nalazi i na staroj zastavi.
Poticaj za osnivanja Rudarskih četa je vezano uz česte nesreće koje su se događale, jer u ono vrijeme nije bilo strojeva, a ni adekvatnih sredstava za rad, praktično sve se je radilo golim rukama, a malo kasnije uz pomoć konja koji su u jamama vukli vagonete ( kolica ) natovarena rudom.
Upravo i radi tih činjenica, Dionička društva u svojstvu vlasnika rudnika dali su poticaj za osnivanje Rudarske čete uz odobrenje kraljevskog rudarskog satništva .

IVANEČKA BRATOVŠTINA

Shodno tome je došlo i do osnivanja Bratovštine u Ivancu, (Rudarske bratimske blagajne, a podrijetlo im je u rudarskim bratovština srednjeg vijeka i najstarija su radničke organizacije u Hrvatskoj) pa je tako zapisano «U smislu 212. obćeg rudarskog zakona od 23. svibnja 1854. god. ustrojena je god. 1876. za rudokopja ugljenog-obrtničkog družtva ili pravnog nasljednika istog u varaždinskoj županiji u Hrvatskoj, bratovština, koja ime « Ivanačka bratovština « nosi, odnosno nositi ime".
Bratovština Ivanačka imala je Pravila odobrena 3. prosinca 1900 god. a tiskana 1901 g.. potpisana u ime članstva: Franz Matouschek, Sever Andro, Maljes Imbro, Benko Matišić, Juro Lančić, Štef Križek,Valjent Kraš, Imbro Lančić. Za Ugljevno industrijalno družtvo L . Weiss p. p. Richter Johann Lorenz i kraljevski rudarski satnik Aleksa Gulovits .To je prvo takvo do sad pronađeno rudarsko pravilo*, tiskano u Knjigotiskari J. B. Stiflera u Varaždinu koja je inače poznata po tiskanju jako lijepih razglednica Ivanca i Varaždina .
(* drugo tiskano Pravilo je iz 1911.g.)

ZAŠTITA RUDNIKA

Za zaštitu rudnika i rudara posebnu ulogu ima Rudarska četa koja se sastoji od 20 do 26 člana.
Četu velikim dijelom sačinjavaju sami rudari, isključivo sposobni i bolji radnici, zatim razni zanatlije, službenici, inženjeri koji su osposobljeni za razne specijalnosti pri spašavanju, te bolničari i liječnik. Glavni Zapovjednik čete bio je vlasnik rudnika.
Četa je organizirana tako da u svakoj smjeni radi jedan dio članova dok se ostali članovi u slučaju potrebe u najkraćem roku priključuju ostalima u spašavanju unesrećenim.
Članovi koji sačinjavaju četu imaju posebne uniforme koje na sebi imaju posebna rudarska obilježja i oznake koje označavaju funkciju koju obavlja svaki član.
Uniforma člana rudarske čete sačinjavala je: kapu, koja je na sebi imala rudarski znak, vijenac, sačinjen od lovorove(simbol slave), i hrastove kitice (simbol izdržljivosti i dugovječnosti), kaputa sa rudarskim gumbima i oznakama na rukavima, opasača koji je na kopči također imao rudarski znak s vijencem, hlača i visokih cipela.
Zanimljivo je da su sve oznake izrađene od mjedi i pozlaćene.

Raspoznajemo oznaku koja označava zapovjednika čete, zamjenika zapovjednika , barjaktara, liječnika, trubača, bolničara i ostale, a možemo ih raspoznati po zlatnim trakama na ovratniku i malim pozlaćenim rudarskim oznakama.
Uz uniformu imaju posebnu rudarsku sjekiricu koja nije bila namijenjena za rad , nego je bila sastavni dio svakog člana rudarske čete prilikom raznih parada i smotri, a posebna je još po tome što je na njoj prikazan čitav proizvodni proces koji se je odvijao u rudniku.

Za uniformu rudarske čete bilo je točno propisano kako ona mora izgledati i mogla se je šivati isključivo po odobrenju Kraljevskog rudarskog satništva i ministarstva, što se može vidjeti po ušitku unutar odijela. (prisutno na orginalnoj odori)
Dio aktivnosti rudarske čete u Ivancu vidi se na starim razglednicama i fotografijama prilikom svečanosti otvaranja rudarskog okna Flora 1901 g. gdje je bila postrojena čitava četa sa vlasnicima rudnika i ostalim stanovništvom.

Važno je za spomenuti postojanje male kapelice ili kutka za molitvu na ulazu u rudarsko okno gdje su se rudari pred kipom sv. Barbare pomolili prije svakog ulaska u jamu, pokajali se za svoje grijehe, a na izlasku zahvalili što su se vratili živi. Tu kapelicu su čuvala dva člana rudarske čete, kao i na samom ulazu u rudnik s vanjske strane, osiguravajući nesmetan ulaz i izlaz iz rudnika.
Svake godine 04. prosinca, slavi se sv.Barbara zaštitnica rudara (u narodu Barbarino) i sve do pedesetih godina za njih je uz nazočnost mještana služena sveta misa u župnoj crkvi sv. Marije Magdalene. Povorka rudara i Rudarske čete je bila stvarnost koja je ponosno sa svojom zastavom od rudnika prolazila kroz središte Ivanca pokraj starog Kukuljevićevog Grada prema Župnoj crkvi praćeni pogledima stanovništva.

Rudarska četa ( koju još nazivaju četa za spašavanje ) kasnije oko 1950.god dobiva svoje prostorije, kao i potrebna sredstva i instrumentarij :nosila, sanitetski materijal, aparate za kisik, gas maske, razni rudarski alat, respiratore za dim i prašinu i.t.d.
U sklopu čete aktivno sudjeluje: vatrogasna služba, limena glazba, dramska grupa, sportska i foto sekcija.

Unatoč svim tim mjerama osiguranja i poboljšanju uvjeta za rad, rudari su se svejedno spuštali duboko pod zemlju i teškim radom zarađivali svoj kruh da bi prehranili obitelj.
Može se zaključiti da je intervencijama Rudarske čete spašeno puno života i da nije bilo čete, sigurno bi u nesrećama bilo više žrtava rudnicima.

Boris Jagetić Daraboš

IVANEČKA RUDARSKA ČETA-OBNOVA

Jedan od najvažnijih događaja koji je usko povezan s Ivanečkim klubom kolekcionara jest obnova ivanečke rudarske čete. Ideju za njeno ponovno ustrojavanje, kao povijesne postrojbe koja simbolizira rudarsku tradiciju ivanečkoga kraja, dao je tadašnji dopredsjednik Kluba Boris Jagetić Daraboš. On je i osobno najviše pridonio dugim i zahtjevnim pripremama što su prethodile njenom prvom, svečanom mimohodu i postrojavanju na Dan grada Ivanca 2006. godine.
Naime, 3. prosinca 2004. godine na prvoj izložbi o rudarstvu u Ivancu, Ivanečki klub kolekcionara, pod nazivom izložbe „Rudarstvo ivanečkog kraja", izlaže po prvi puta originalnu uniformu Ivanečke rudarske čete iz zbirke dopredsjednika Borisa Jagetića Daraboša, koji na samoj izložbi predlaže osnivanje Ivanečke rudarske čete. Boris Jagetić Daraboš, na istoj izložbi prezentira prve dvije replike odora koje je osobno financirao i dao izraditi, te su u njegovom privatnom vlasništvu. Ideja o osnivanju Ivanečke rudarske čete je prihvaćena, te nju prihvaća i tadašnja gradonačelnica Marija Brezovec, i na pismeni zahtjev predsjednika Ivanečkog kluba kolekcionara Grad Ivanec donira 10 000 kuna za izradu uniformi za članove Ivanečke rudarske čete. Na raspisani natječaj Ministarstva mora, turizma, prometa i razvitka od 21. veljače 2005. Godine, Ivanečki klub kolekcionara javlja se projektom „Osnivanje rudarske čete" koji su izradili predsjednik društva Boris Krznar i Siniša Krznar. Na tom natječaju Ivanečki klub kolekcionara dobiva 40 000 kuna za izradu odora za članove Ivanečke rudarske čete. Na temelju dobivenih sredstava, te Ugovora o sufinanciranju, koji je potpisao predsjednik Ivanečkog kluba kolekcionara Boris Krznar, prilazi se izradi prvih šest replika odora ivanečkih rudara. Cijeli daljnji proces oko provedbe programa izrade replika uniformi odradio je dopredsjednik kluba Boris Jagetić Daraboš.
Slijedeće godine 2. siječnja 2006. bila je prva promocija replika uniformi ivanečkih rudara kod gradonačelnika Milorada Batinića. Ivanečki klub kolekcionara donosi zaključak da se uniforme daruju Turističkom društvu grada Ivanca koji će dalje voditi brigu o njima, kao i o formiranju rudarske čete.
Datum 24. lipnja 2006. godine biti će zabilježen kao dan kada je ponovno postrojena Ivanečka rudarska četa te je ista javno prezentirana građanima svečanim postrojavanjem i smotrom u centru Grada.
Danas je Rudarska četa stvarnost koja ponosno korača u svim sferama kulturnog i javnoga života Grada prenoseći jednu spoznaju i povijesnu činjenicu, te je znak zahvalnosti svim bivšim rudarima u cilju promocije ovoga zanata, Grada i Županije. Ona je pokretni promotor i jedan od simbola grada Ivanca.
Projekt se pokazao opravdanim u cilju kulturne, gospodarske i turističke promocije grada Ivanca, Varaždinske Županije i Hrvatske, jer ipak ostvarujemo primat i prvi smo u ovome dijelu Europe s takvim jedinstvenim pokretnim promotorom.

3. prosinca 2010. godine, povodom Ivanečkih rudarskih dana, dodijeljena je Zahvalnica Ivanečke rudarske čete Ivanečkom klubu kolekcionara za osobit doprinos i potporu prilikom osnivanja povijesne postrojbe –Ivanečke rudarske čete.

Izlet Trakošćan 2014

Članovi Ivanečkog kluba kolekcionara 07. su lipnja 2014. organizirali izlet u biser Hrvatskog zagorja – dvorac Trakošćan. Nekima je to bilo dobrodošlo sjećanje na mladost, s obzirom da nisu odavno bili u dvorcu, a drugima lijepo iskustvo. Nakon kratke šetnje do dvorca, šetnja dvorcem bila je svojevrsno putovanje kroz vrijeme i do nekoliko stoljeća unatrag.
Bogat muzejski postav, između ostalog, donosi stilski namještaj, uporabne predmete ondašnjeg vremena, brojne portrete vlastelina, zbirku oružja i mnogo čega drugog što je san svakog kolekcionara. Dvorac u današnjem obliku predstavlja integralnu cjelinu, sačuvani ansambl romantične parkovne i rezidencijalne arhitekture, čemu kao posebna vrijednost pridonose sačuvani originalni interijeri. Odvažni su se imali prilike upoznati i sa veličanstvenim vidikom sa kule dvorca.
Nakon izleta, članovi udruge put su nastavili do obližnje Šinkovice Šaške do klijeti Borisa Krznara i njegove obitelji. Uz ugodnu dobrodošlicu, domaćini su lijepo počastili članove udruge, gdje je u predivnom prirodnom okruženju, uz razgovor i druženje jednostavno prohujalo popodnevno vrijeme. Članovi su ujedno održali i redoviti mjesečni sastanak i dogovorili daljnje planove udruge.

Izlet Mravlinčić-Podsečki 2013

Članovi Ivanečkog kluba kolekcionara 30.11.2013. bili su na kraćem izletu gdje su posjetili etno zbirku Mravlinčić u Šinkovici Šaški koja sadrži kućanske uporabne predmete iz prve polovice 20. stoljeća te djelomično može dočarati i život na selu u to doba.

Istog su dana svoj izlet i doživljaje obogatili na imanju Podsečki koje se nalazi između Lepoglave i Rinkovca na livadi tik uz rijeku Bednju. Vlasnik g. Podsečki članove je kluba proveo kroz svoje imanje gdje se nalaze, jezerce koje se puni iz obližnjeg potoka, starinski bunar, etno kuća i gostinjska kuća. U objektima i oko njih nalazi se velik broj uporabnih predmeta koji su se nekad upotrebljavali u našem kraju.

Izložba uz Miholje u Sračincu 2013

U našoj županiji u Sračincu već se treću godinu za redom na manifestaciji "Plac na gmajni" uz proslavu dana općine Sračinec, uz Miholje, predstavlja i Ivanečki klub kolekcionara.

Izlet u Torčec 2012

25.10.2012. članovi Ivanečkog kluba kolekcionara organizirali su kratki izlet, a prva od posjećenih lokacija bio je arheološki lokalitet Torčec-Cirkvišče kojeg je istraživao također član Ivanečkog kluba kolekcionara dr. sc. Siniša Krznar. Nakon upoznavanja sa arheološkim lokalitetom, Ivan Zvjerac koji je član grupe koja istražuje arheološki lokalitet upoznao nas je sa prošlošću Torčeca te širom okolicom na kojoj postoji četrdesetak neistraženih arheoloških lokaliteta. Po završetku radova odveo nas je u centar Torčeca i pokazao zavičajnu zbirku Torčec koja je postavljena od strane Društva za povjesnicu i starine Torčec. Iako smo u zavičajnoj zbirci vidjeli dio predmeta iz fundusa zbirke Zvjerac odlaskom kući gospodina Zvjerca mogli smo vidjeti zbirku od nekoliko tisuća predmeta koji pokrivaju sva razdoblja kao i sva područja koja je moguće obuhvatiti sakupljanjem.

Izložba uz Miholje u Sračincu 2012

Široj javnosti varaždinske županije Ivanečki klub kolekcionara predstavio je i dio svojih izložaka drugu godinu za redom na manifestaciji Plac na gmajni u Sračincu povodom Dana Miholja, Dana općine Sračinec 30. rujna 2012. godine. Posjetitelji su razgledavali izloške i raspitivali se o njihovim nalazištima.

Izložba uz obljetnicu škole u Klenovniku 2012

Dvojica članova Ivanečkog kluba kolekcionara – Boris Krznar i Ivan Knežević sudjelovali su 27. siječnja 2012. godine u obilježavanju jubileja „150 godina školstva u Klenovniku".
Na izložbi povijesnih predmeta i eksponata mogao se vidjeti dio negdašnjeg školskog inventara, posuđen iz Osnovne škole Antuna i Ivana Kukuljevića Sakcinskog iz Varaždinskih Toplica; uz to i više predmeta iz Krznarove kolekcije, među njima tintarnice, bugačice, stari pisaći pribor i drugo. Knežević je na nekoliko panoa izlagao stare razglednice Klenovnika.
Kao kolekcionarski doprinos proslavi školskog jubileja spominjemo također učeničku filatelističku izložbu.
U znaku zaštite baštine bila je izložba školske zadruge „Licitarsko srce" te izložba ručnih radova Zdenke Solina u etno stilu „Tak je negda bilo". Slične teme bile su zastupljene i na izložbi učeničkih literarnih i likovnih radova.

Pretraživanje stranice

Trenutno aktualno

Ostale aktivnosti

...

Naslov - Izlet u Novi Marof – Mađarevo 2019.